Davor Dijanović: Vanjskopolitička orijentacija Generacije obnove

13. svi. 2019. Vijesti

U izlaganju kolege Lea Marića čuli smo što je to što Generaciju obnove diferencira od ostalih desnih stranaka u Hrvatskoj. Dopustite mi da se još kratko posebno osvrnem na vanjskopolitičku orijentaciju naše stranke u kontekstu aktualnih političkih strujanja u Europi.

Tko god i površno prati politička i ideološka kretanja u Europi, ne može ne vidjeti da srednjostrujaške opcije, a među njima i desno-centrističke, gube potporu naroda, a da jačaju desne i suverenističke opcije, koje tzv. politički korektni agitprop često naziva ekstremnom desnicom. I nas neki nazivaju ekstremnom desnicom, da ne upotrebljavamo teže epitete. Što je ono što desne stranke diljem Europe, a među njima i nas čini toliko ekstremnima u očima bruxelleskog tzv. mainstreama?

Prije svega, to je suverenistički stav. Za razliku od federalističko-unionističke osovine Berlin-Pariz, koja želi Europsku uniju transformirati u federativnu državu, u Sjedinjene Europske Države, mi se zalažemo za Europu kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. Odlučno se protivimo unifikacijskim procesima koji bi Europu pokušali organizirati na način Sjedinjenih Američkih Država, jer je to protivno povijesti, kulturi i tradiciji Europe, to je protivno „dubinama života“ Staroga kontinenta.

Druga točka prijepora danas u Europi su masovne i nekontrolirane migracije, koje, iako već danas imaju sve karakteristike demografske invazije, uživaju potporu bruxelleskog establishmenta. Mi ne tretiramo migrante kao homogenu skupinu kojoj bismo pripisivali oznaku dobra ili zla, ali se protivimo masovnim migracijama u Europu.

Zašto? Pozovimo se na zdrav razum: ako je povijest Europe – povijest ratova, i to između ljudi iste civilizacije, treba biti pokvaren, naivan ili, alternativno, vrlo glup, pa pozivati ljude druge civilizacije da se masovno naseljavaju u Europu.

U vremenu kad je buktio rat u Siriji, zaljevske zemlje nisu primile niti jednog azilanta iz te države, a jedan kuvajtski dužnosnik je bio vrlo jasan: „Ne možete primiti ljude koje dolazi iz drukčijeg ozračja, iz drugog područja. Riječ je o ljudima koji pate od duševnih problema, od različitih trauma.“ Ako su Sirija i Kuvajt „drukčije ozračje“, što tek reći o dubokim civilizacijskim razlikama u odnosu na Europu?

Ako se migracije nastave dosadašnjim tempom, možemo li na budućnost Europe gledati izvan konteksta sukoba, pa i ratova civilizacija? Mišljenja sam da ne možemo. Budimo konkretni: oni koji danas zovu migrante u Europu pripremaju teren za sutrašnje sukobe i ratove. Već danas mnogi dijelovi zapadne Europe sliče na Bliski istok i sjevernu Afriku. Zapadna Europa možda je već i potpisala svoju osmrtnicu, no srednjoistočna nije.

Mi ne želimo izgubiti jedini dom koji imamo, a to je Europa. I pritom nas ne zanima što nam Bruxelles ima reći o tome pitanju. Grad koji nije sposoban osigurati sigurnost svojih građana, svi se sjećamo terorističkog napada iz 2016., nije i ne može biti netko tko će nama dijeliti bilo kakve lekcije.

Treće pitanje oko kojega se lome koplja danas u Europi odnosi se na ono što bismo mogli nazivati identitetskim intervencionizmom i antropološkim inženjeringom. Neki bi, čini se, pisali novu knjigu Knjigu Postanka i svoje genderističke perverzije nametali drugima, ako treba i instrumentaliziranjem represivnog aparata.

Pred nekoliko dana jedna je njemačka feministkinja u svome luđačkom manifestu novorođenu djeca nazvala prljavštinom koja stiže u ovaj svijet, što možemo smatrati krajnjim stadijem pomračenog razuma i kulture smrti. Mi odbijamo takve perverzije i uvrede za zdrav razum. Zalažemo se za kulturu života: za velike i snažne obitelji jer jedino takve obitelji mogu nam jamčiti budućnost. Tamo gdje nema novih života, nastupa smrt.

Za razliku od nekih desnih političkih opcija u Hrvatskoj koje bez rada žele uspjeh preko noći, mi smo svjesni da politički kapital treba zaraditi, a da se preko noći obogaćuju samo lopovi.

Pred nama je mukotrpan rad. Hrvatska je do te mjere zapuštena država da se gotovo sve u njoj treba graditi iz početka. Mi smo ti koji smo pozvani graditi novi, paralelni sustav, jer je jasno da je sadašnji nakaradni sustav u Hrvatskoj, koji funkcionira prema najprimitivnijim balkanskim i klijentelističkim uzusima, do to mjere okamenjen da ne dopušta gotovo nikakve pukotine.

Hrvatskoj je mjesto u srednjoj Europi, na uspravnici Jadran-Baltik, a ne na Balkanu koji nas je osakatio u svim pravcima, a posebno na moralno-etičkom planu. I upravo će stupanj demontaže primitivnih balkanskih klijentelističkih odnosa moći, kakvi danas vladaju u Hrvatskoj, predstavljati najjasniji indikator jesmo li se i koliko pomaknuli s Balkana prema Srednjoj Europi.

Mi smo mladi ljudi koji su svjesni svoje odgovornosti za državu i narod. Ne bježimo od odgovornosti i ne bojimo se rada i žrtve. A plodovi rada doći će, prije ili kasnije.

Kao što je rekao veliki francuski katolički povjesničar Hilaire Belloc: „Nemojte, zaklinjem vas, biti uznemireni zbog jačanja snaga koje su već u nestajanju. Pogriješili ste uru noći. Već je jutro“. Njihovo vrijeme prolazi, a naše dolazi.

Davor Dijanović, dopredsjednik Generacije obnove

* Izlaganje s prvog Općeg sabora Generacije obnove 6. travnja 2019. u Zagrebu